Posjetili smo Šumarski muzej – zbirku u kojem smo vidjeli stare pile, oruđa i naprave kojima su se šumarski radnici služili pri sječi drva nekada i danas.

Vidjeli smo i velike crno – bijele fotografije svjedoče o veeeelikim orijašima koji su nekada davno rasli na ovim šumskim područjima, te svjedoče o veličini i snazi koja je bila neraskidiva između Slavonaca i slavonske šume.

Muzejska zbirka i cjelokupni dojam oduševili su sve izletnike! Ponovili smo vrste listopadnih stabala i nazive njihovih plodova, a posebno je zanimljiv prikaz prepariranih šumskih životinja u njihovoj stvarnoj veličini smještenih u staništu u kojem žive i obitavaju. Istraživali smo, fotografirali i jedni druge poticali na promatranje. Pohvala gospodinu Antunu Leakoviću za stručno i strpljivo vodstvo kroz ovo bogatstvo.

Nakon okrijepe i kraćeg odmora posjetili smo obnovljenu Crkvu Svetog Martina.

Gospodin Tihomir Rosandić nam je u Virgradu i dijelu šume Lože pripovijedao o šumskom području na kojem se nalazimo te je nizom pitanja provjerio naše znanje o biljnom i životinjskom svijetu u listopadnim šumama. Bio je zadovoljan, svašta smo znali!

Svježinu i miris šume smo doživjeli šetajući šumskim prosjekama i puteljcima. Visoka, uspravna i ponosna stabla stogodišnjih hrastova svima su izmamili uzdahe oduševljenja i nevjericu. Boraveći u šumi proširili smo svoja saznanja o važnosti šume za život i rad stanovništva na ovim slavonskim područjima.

Pune džepove nakupljenih žireva smo pobacali na dijelu prostora koji se pošumljava i obnavlja, i tko zna, možda iz mog malog žira izraste slavonski hrast koji je poznat u cijelom svijetu?! Na taj način pridružili smo se akciji Zasadi drvo, nisi panj!

Hvala gospodinu Tihomiru koji je na razumljiv i topao način prenio djelić svoga znanja mladim naraštajima, koji zajedno s nama odraslima, trebaju šumu više cijeniti, voljeti i čuvati, jer ŠUMA to zaslužuje.

                                                       učiteljice Zrinka Popić i Nada Brdar