Na prethodnom satu čitali smo i analizirali spomenuti tekst koji se bavi dolaskom  Tužnog dječaka u novi razred. Tužan je jer su mu u ratu poginuli roditelji, a novi razred ga prihvaća dobro. Bliži se završnica školskog nogometnog natjecanja i Marin ima priliku biti najbolji strijelac, a njihov razred svakako je pobjednik. Svoju priliku za gol ipak prepušta Tužnom dječaku koji time zabija svoj prvi gol u životu. Tekst završava Marinovim riječima: U tom trenutku imao sam osjećaj da u zagrljaju držim cijelu svoju domovinu.

Učenici tijekom Nastave na daljinu na satu putem video poziva u čavrljanju  ostavljali svoje komentare o tome kako su razumjeli ovu rečenicu. Evo nekih odgovora: Ja mislim da je mislio da je pomogao dječaku i da je bio toliko sretan da se osjećao kao da pomaže cijeloj domovini. / Marin je mislio da drži cijelu domovinu zato što je usrećio Tužnog dječaka i zato što su pobijedili utakmicu pa su svi bili sretni. /Marin je osjetio da je zagrlio cijelu svoju domovinu to znači da je zagrlio prijatelja koji nije sretan kao on./Roditelji tužnoga dječaka dali su svoje živote za domovinu, a Marin je na ovako usrećio Tužnog dječaka i na taj način imao osjećaj da je učinio nešto za domovinu.

Nakon toga pogledali smo kratki video o obilježavanju Međunarodnog dana zagrljaja i saznali da ga je proglasio američki svećenik Kevin Zaborney  davne 1982. godine jer je bio svjestan, a i brojna istraživanja to pokazuju, da su nam zagrljaji bitni u svakodnevnom životu. Iznenadilo nas je da postoje različiti zagrljaji pa smo razgovarali o njima i koje najčešće koristimo. Neki od njih su medvjeđi zagrljaj, zagrljaj „slovo A“, čeoni zagrljaj, kućanski zagrljaj, jednoruki zagrljaj, zagrljaj „pogodi tko je“… Nakon toga učenici su ispunili upitnik o zagrljajima koji su za njih pripremili organizatori ovog eTwinning projekta.

Na kraju sata učenici su na Padlet ploči na kojoj ih je dočekala poruka: „U vremenima u kojima živimo, kada su propisane mjere socijalne distance zbog epidemije koronavirusom, nedostaje nam puno toga. Među njima, nedostaju nam i zagrljaji s nama dragim osobama. Danas se obilježava Međunarodni dan zagrljaja, stoga ćemo ga obilježiti "riječima koje grle"! Zapiši nekoliko riječi ili poruka "koje grle"!“ Evo što su učenici napisali! Hvala ti što si tu za mene. Šaljem ti zagrljaj. / Vidim da ti nije dobro. Trebaš li zagrljaj? / Ako si tužan, mogu te zagrliti. Ako si imao loš dan, mogu te zagrliti. Ako se osjećaš loše, dat ću ti zagrljaj i sve će se popraviti. / Hoćemo se igrati? Čega? Odmaranja duše. Kako se to igra? / Ti dišeš, a ja te zagrlim. / Volim te! Uvijek ću biti ovdje. Sve si mi, dušo moje duše! / Nekada si moramo napuniti dušu. S čime se puni? Sa zagrljajima.

Ovako ispunjeni „riječima koje grle“ završili smo sat i istaknuli da jedva čekamo vrijeme u kojemu ćemo se smjeti grliti barem četiri puta dnevno jer prema psihologinji Virginiji Satir toliko ih je potrebno na dan da bi čovjek preživio. Dok nam se ta vremena ne vrate, učenici su udijelili zagrljaje svojim kućnim ljubimcima ili plišancima! Zagrljaja ipak na Međunarodni dan zagrljaja nije nedostajalo!