Nakon što sam saznao da sam pozvan na državno Natjecanje iz biologije te nakon puno pripremanja, s nestrpljenjem sam se spakirao za put prema Umagu. Dok je moj razred tek počinjao s nastavom, krenuo sam put Umaga. Put je bio jako dug, ali uz glazbu i čitanje knjige, koju sam ponio, bilo je malo brže. Stajali smo u Slavonskome Brodu, Požegi, Zagrebu... Krajolici su bili jako lijepi,  čak smo vidjeli nekoliko dvoraca kada smo prolazili kroz Gorski kotar. Zadnje smo stali u Pazin, a onda nakon sat vremena došli u Umag gdje smo proveli sljedeća četiri dana.
Brzo smo se raspakirali u sobama žureći na svečano otvaranje Državnoga natjecanja iz Biologije. Na putu do tamo upoznao sam svoje cimere. Otvaranje je bila jedna jako lijepa priredba gdje sam naučio da Istra ima svoju himnu te sam čuo da se ondje posvuda priča talijanskim jezikom. Bio sam zadivljen tom spoznajom! Kada je priredba završila, vratili smo se do apartmana i otišli u restoran gdje smo se sami posluživali; bilo je svega, sve jako ukusno tijekom svih dana. Na večeri sam upoznao nove prijatelje koji su bili u sobi do nas pa smo se družili prije spavanja.
Sutradan je bilo najstresnije, bio je dan za ispit. Iako sam očekivao da bude teži, ispit nije bio toliko težak za državno natjecanje, po mojemu mišljenju. No,  stres mi je stvarao nedostatak vremena. Nije dosta dva sata za 3 pokusa i više od deset zadataka, uz prepisivanja svega na listu za odgovore. Morao sam žuriti jer je trebalo sve napisati na listu za odgovore, a ono što se ne prepiše na nju, ne vrednuje se. Kada je ispit napokon završio, vratili smo se na ručak te se malo odmorili, a nakon toga smo se vratili u školu da saznamo bodove. Brzina me je natjerala da napravim pogreške, ali što je napisano, napisano je. Dobio sam 35 bodova, i trebalo mi je da se pomirim s tim da je sad sve gotovo.
Navečer smo se opet družili. Treći je dan bio najbolji jer nismo ništa radili. Ja sam se šetao po gradu i uživao te smo se ostatak dana opet družili. Htjeli smo se navečer kupati, ali je voda i dalje bila hladna. Četvrti smo dan otišli u školu da svima čestitamo i vidimo završnu ljestvicu (bio sam 11., sretan sam jer sam mislio da sam gore prošao) te smo poslije svečanoga zatvaranja krenuli istim putem nazad u Vinkovce.
Iza mene je jedno neprocjenjivo iskustvo, prožeto ponosom zbog činjenice da sam bio dio pozvanih na završno natjecanje učenika iz cijele Hrvatske. Zahvalan sam svojoj mentorici, profesorici Vesni Matak, na vođenju putovima znanja i svemu što mi je prenijela te brizi tijekom našega boravka na natjecanju u Umagu. Ovo mi je i motiv da uvijek dam sve od sebe, a tko zna, možda je ovo početak moga prijateljstva s državnim natjecanjima. Vidjet ćemo!

                                                                                  Vjeko Šarić, 7. b