Tema je ovog filma upoznati najboljeg čovjekovog prijatelja, razviti osjećaj empatije i tolerancije prema životinjama, potaknuti prosocijalno ponašanje, potaknuti učenike na volontiranje i osvijestiti im da mogu biti pozitivna promjena u društvu.
Tijekom sata smo razgovarali o svojim kućnim ljubimcima i brizi o njima, crtali smo ih i opisivali. Oni koji nisu imali ljubimca trebali su ga „posuditi“.
Kada smo pogledali film, upoznali smo se s djelovanjem volontera te je naš drugi dio sata bio rasprava. Učenicima je približen pojam volontiranja, potaknuti su da se i sami uključe u volonterski rad.

Učenici su na početku sata rekli nešto o sebi, nešto što smatraju da je bitno znati o njima, nešto kada su bili jako ponosni na sebe.
U nastavku smo pogledali film o djeci koja su otišla iz ratom zahvaćenog područja, iz Ukrajine. Poslušavši njihove priče malo smo razmislili o svojim pričama.
Zaključak je bio shvatiti da svatko od nas ima svoju priču i da ne možemo donositi zaključke o ljudima na osnovu prvog dojma, onoga što smo čuli od drugih ili nekih prijašnjih iskustava. Da trebamo biti ponosni na svoje uspjehe bili oni veliki ili mali, da sigurno svi griješimo ali greške možemo ispravljati i a kraju da budemo dobri jedni prema drugima jer nekadamala pomoć može napraviti velike stvari.

U razredu uvijek postoje nekakvi oblici sukoba. Za početak smo igrali igru u paru „ Jedna olovka-dva crtača“ (trebaju nacrtati zajedničku sliku, jednom olovkom zajedno u rukama bez ikakve priče i dogovora), prva slika nije imala uspjeha te su imali novi pokušaj na drugoj strani da nacrta svatko svoju sliku ali isto zajednički držeći olovku. Slijedi rasprava zašto prva slika nije uspjela, kako su se osjećali dok su crtali, je li netko nametao svoju zamisao? Ova tema imje bila vrlo ozbiljna jer otvara mogućnosti razgovora o tome kako se tko snalazi kad se treba zauzeti za sebe ili kada treba surađivati sa drugima. Ovom smo radionicom htjeli ukazati na to jesmo li svjesni kako se ponašamo kada nešto ne ide po našem planu, kada se trebamo zauzeti za sebe, a kada se prilagoditi drugima.
Pogledali smo film i zaključili da je sukob prirodan i važan dio života. On nam može pomoći da učimo i rastemo ako naučimo kako primijeniti principe suradnje u odnosu.
Proučili smo i radni listić: Stilovi rješavanja sukoba

Kada smo pogledali film, uslijedila su pitanja je li im se svidio film, vole li oni trčati, je li trčanje sport ili to može svatko i što misle o tome „često trčanje uspoređujemo sa životnom utrkom“
Raspravljamo o njihovim aktivnostima, ali onim aktivnostima koje ih „tjeraju naprijed“.
Učenici su upoznati s izrazom „THE FLOW“ - stanje potpune uključenosti ili udubljenosti u neku aktivnost, stanje kreativnosti i užitka, kada je osoba potpuno uronjena u ono što radi.

Po završetku radionica u učionici smo napravili okrugli stol i dok smo se malo častili, razgovarali smo o tome koliko smo i jesmo li profitirali provedenim satima. Jesmo li otkrili nešto novo? Imamo li jasniju sliku o sebi? Jesmo li potaknuti nečim novim, želimo li se okušati u nekoj novoj aktivnosti i na kraju želimo li raditi na sebi?

                                                                                  Julija Dujić