DRŽAVNO NATJECANJE IZ INFORMATIKE - PRIMOŠTEN 2015.

Nakon devetosatnog puta napokon smo stigli u Hotel Zoru u Primošten. Nalazio se na poluotoku pokriven rijetkom šumom koja je pružala hlad. Kada smo izašli iz autobusa, osjetili smo sve prirodne blagodati primorja: svjež, morski zrak i lagani povjetarac. Uzeli smo svoju prtljagu i ušli u predvorje hotela. Dočekali su nas hotelski službenici koji su nam dali ključeve naših soba. Potom smo po prvi puta pokušali pronaći sobe. Hotel bijaše toliko velik da smo se nekoliko puta izgubili. Iz trećeg pokušaja smo ih našli. Prisustvovali smo potom na priredbi, a zatim večerali i otišli na počinak.

Probudili smo se svježi i odmorni, odnosno spremni za nove izazove koje nam je dan pružao. Popodne je bilo zakazano natjecanje, točnije, natjecanje se održavalo u 16 sati. Odlučili smo potrošiti vrijeme šećući Primoštenom. Gradić je bio zapanjujuć. Pomalo prazan, ali prelijep. Po povratku u hotel smo ručali, odmorili pa krenuli na natjecanje. Pisali smo ispit u dvorani koja je bila tropsko uređena. Stolovi su bili okrugli, stolice od pletenog drva, a pod popločan nekim zlatnozelenim pločicama. Atmosfera je bila napeta, puna treme. Nakon sat i pol vremena pisanja ispita, izašli smo iz dvorane i progovorili riječ-dvije sa svojim mentorima koji su, čini se imali veću tremu nego mi, koji smo pisali ispit. Nakon dva sata priče i odmora, krenuli smo večerati.

Sutradan ujutro smo čekali u prizemnim dvoranama objavu rezultata. Neki su rezultatima bili iznenađeni, a neki oduševljeni. Nakon objave odlučili smo se za put u Split. Do Splita je autobusom bilo nekih pola sata-sat vožnje. Tada još nismo shvatili koje ćemo poteškoće imati s javnim prijevozom. Ondje  autobusne linije baš i ne voze po voznom redu. Na papiru piše jedno, a stvarnost je nešto posve drugo. Čak ni sami mještani nisu bili sigurni kada kreće autobus za Split. Kada smo nekako došli na pravi autobus, odahnuli smo. Nakon sata vožnje stigli smo u drugi najveći grad Hrvatske, Split. Stali smo na rivu. Splitska riva je možda i najljepše mjesto u Hrvatskoj! U Splitu smo proveli tri sata. Oko sedam sati navečer krenuli smo natrag u Primošten. Po dolasku smo večerali i krenuli na spavanje.

Sljedeći dan smo krenuli obilaziti trgovine i pekarnice u potrazi za zalihama za put kući. Autobus je prema Vinkovcima krenuo nakon ručka u 14 sati. Put je bio izrazito zamoran. U Osijek smo stigli negdje oko 23 sata.

Moje prvo državno natjecanje, i to iz informatike, je prošlo prelijepo. Rezultatima sam zadovoljan, kao i stečenim iskustvom. Nadam se sličnim, ako ne i boljim, uspjesima i sljedeće godine!

Kristijan Kokor