Pričali su priču o Božiću, o njegovoj posebnosti, svjetlima, radostima, važnostima tog predivnog blagdana. Stoga, ako niste znali, učenici ne  vole  pisati ispite, rješavati zadaće, ispravljati jedinice samo nekoliko dana uoči Božića. Vani ih čekaju okićeni grad, veseli tonovi božićnih pjesama, mirisi cimeta, klinčića i vanilije koji samo zovu da se uživa u njima. Pričale  su nam se o tome učenice Marta i Martina u svojoj dramatizaciji kojom su kratko, između redova, otkrile i koje su to njihove “osobitosti” Božića.
No, da ne bi bilo da je profesorima lako, prema Shakespearevoj tragediji, pardon, prema dramatizaciji profesorice Irene Mataković i profesor Ivan stao je na scenu žaleći se mnoštvu obaveza koje ga još čekaju uoči Božića. Njemu su već zazvonili  zvončići; društvo, obitelj i pjesma su mu u mislima. Nesretnih li profesora, niti oni nemaju vremena unijeti se u potpunosti u taj veseli, blagdanski duh!
Na manjak božićnog duha požalile su se i dvije mame - nesretne jer, u vrtlogu čišćenja, kuhanja, pečenja kolača, kićenja kuće, adventa, kupovanja, one još moraju i u školu gdje ih učiteljice zovu na završni, zaključni razgovor. Samo koji dan pred Božić! Nezamislivo!
U svoj toj “nesreći” isprepliće se radost koju nam pjesmom, plesom, iskrenih osmjeha, lepršavih pokreta i zvonkih glasića unose naša i Vaša dječica. Oni su velikih, toplih srdaca, neiskvarena pogleda, spremna da nam unesu svijest o pravoj biti Božića.
Spremali su se oni na to danima, tjednima, uz veliki trud, ali i volju. Uspjeli su otvoriti vrata tom čudesnom, čarobnom svijetu gdje nisu bitni pokloni, kolači, blještavila ukrasa. Svijetu koji drži do sitnica, u kojemu se cijene ljubav, djela, tople riječi, pogledi koji zrače iskrenošću, ruke željne zagrljaja, poljupci što mame osmjeh na lice, toplina doma u krugu obitelji i prijatelja.
U takav su svijet ovi naši klinci odvukli mene, a vjerujem i Vas. Gledajući ih, osjetila sam  trnce kako struje mojim  tijelom, srce koje mi  je raslo i grijalo me svake sekunde sve više, a osmjeh se širio od uha do uha pjevušeći melodije što su odjekivale tu večer među zidovima ove naše, najdraže nam, pete škole. 
                                                                                          Dunja Golek