Osnovna škola Vladimira Nazora Vinkovci

Učenici 1. c su se sa svojom učiteljicom Dunjom Golek i učiteljicom na stručnom osposobljavanju Teom Golek odazvali na poziv Gradskog društva Naša djeca Vinkovci na Bajkaonicu!
U (OPŠIRNIJE) čitajte i gledajte kako su se ondje bajkovito i veselo poslijepodne proveli!

Naučili smo sva slova, počeli i samostalno čitati, a čudesan svijet bajki u kome caruju patuljci i vile, Pepeljuga, Snjeguljica, prinčevi i princeze, već nam je vrlo dobro znan. Baš u pravo vrijeme kada smo počeli žudjeti za nekim novim pričama i novim pustolovinama članovi Gradskog društva Naša djeca Vinkovci pozvali su nas u goste. Pozvani smo na Bajkaonicu!
Bajkaonica je dio projekta Neka odrastanje bude dječja igra koji nas je svojim programom zasigurno zainteresirao za još više čitanja tih predivnih bajki.
Mjesto radnje bio je etnološki odjel Gradskog muzeja. Vrijeme radnje, djelomično vjetrovito, djelomično kišovito, no sve i da je kamenje padalo ne bi nas spriječilo. Likovi, dvadesetak ozarenih, znatiželjnih lica, rumenih obraza, u velikim, debelim čizmicama što je uskočilo  kroz svaku lokvu do svoga odredišta u pratnji svojih učiteljica. Uz njih, bio je tu i cijeli vrijedni tim organizatora projekta, kustosice muzeja, profesionalne 'tete pričalice', voditelja likovnih radionica i mnogih drugih.
Svi oni uveli su nas svojom prekrasnom, pozitivnom energijom iznova u uvijek očaravajuči svijet bajki. Kako se radilo o narodnim bajkama, najprije nam je ljupka kustosica, gospođa Ljubica Gligorijević pokazala etnološku postavu muzeja. Nama malima  približila je  malo tog starog štiha. Vrlo radoznalo smo promatrali izloženo staro pokućstvo, kola, bogato vezene nošnje, kožne opanke, šešire i torbe, a naš muški dio publike bio je posebno oduševljen i starim oružjem, oruđem pa i glazbalima. Što  li su oni u prošlosti sve imali!?
Došlo je i vrijeme za bajke. Odjednom muzej više nije bio 'hladni' muzej u zidovima, staklu, drvetu, u starim predmetima. Pod muzeja postaje ispunili smo jastučićima, postaje mekan i topao, dodali smo malo boje u njega, dodali smo malo dječjeg.
Naša pažnja postaje usmjerena prema šarenoj lampi prekrivenoj  krpicama  i gombicama , a uz nju sjedi 'teta pričalica', Snježana Matak, i započinje s bajkom...Pssssst, širom smo otvorili oči, a uši načulili. Ne dirajte nas.
''Nekoć davno...; ... kuc – kuc...; skok, skok, skok...; zaljubili se..; poljubili se; ... dobro je pobijedilo..; ... živjeli su sretno do kraja života.''



Prekrasne priče koje su nas u trenu odvele u neki drugi svijet gdje sve je moguće, gdje susrećemo vile, borimo se protiv zla, gdje su ljubav i dobro jedino bitno. Oduševljeni bajkama krećemo s radionicama u kojima vesele asistentice s nama izrađuju čarobne žabice, krune i razne slične dodatke koji će nas još na kratko držati u tom nekom međusvijetu bajke i stvarnosti.



Zahvaljujemo se cijelom timu na tako lijepo provedenom poslijepodnevu i polako se pripremamo za odšljapkavanje do škole gdje nas čekaju topli čaj i mandarine koje smo dobili na poklon.

Ovo je definitivno jedan od onih posebnih dana! Jedva čekamo doći kući i na našim policama potražiti knjigu bajki pa uz svoju čarobnu lampu, otvoriti koju stranicu, dvije, jer iznova i iznova želimo posjećivati taj ludi, čarobni svijet. Svijet bajki.
                                                                            Napisala: Tea Golek