Osnovna škola Vladimira Nazora Vinkovci

Zašto postoji domaća zadaća iz matematike i zašto je važna?

Na ovo je pitanje profesorica matematike Sonja Banić pokušala dati odgovor svojim učenicima, a ja ovdje prenosim dijelove njezinog odgovora jer u potpunosti dijelimo stavove o važnosti i načinu pisanja domaćih zadaća: (https://mis.element.hr/list/3/broj/7/clanak/66/domace-zadace-zasto,-kako-i-kada). 

„Ja ću vam najviše koliko mogu pomoći da naučite matematiku, ali da biste doista naučili, morate sami uložiti trud. U matematici se traži da možete samostalno riješiti neki zadatak. Kad radimo u školi, uvijek je netko pri ruci da pomogne kad zapnemo. Ako želimo znati jesmo li naučili, moramo takve zadatke riješiti sami, bez tuđe pomoći, najbolje kod kuće, pišući domaću zadaću.

Slično kao kod vožnje bicikla. Ne možete naučiti voziti bicikl gledajući druge kako se voze. Morate sami sjesti na bicikl i vježbati dok ne naučite. Tako je i s matematikom. Da biste naučili, morate sami vježbati zadatke. A to znači sami kod kuće napisati domaću zadaću. Budući da je, izgleda, teže naučiti matematiku nego voziti bicikl, kad imate teškoća, slobodno potražite pomoć, ali uistinu znate tek kad samostalno riješite zadatak. Kad ste tek naučili voziti bicikl, još ste na njemu nesigurni, lako izgubite ravnotežu, pa i padnete. Da biste dobro vozili, morate vježbati vožnju na biciklu, to jest što više voziti. Tako je i s matematikom. Da biste dobro naučili i bili sigurni u rješavanju zadataka, morate vježbati, to jest riješiti što više zadataka. To su dva najvažnija cilja domaće zadaće.

Možda će vam se ponekad učiniti da je gradivo koje smo radili jednostavno i da ste sve naučili na satu. To je možda točno, ali može vam se samo činiti da sve znate, a kad krenete rješavati zadaću, negdje zapnete. Tada vidite: “Aha, ovaj dio nije mi jasan!” i pitate, bilo učenika koji zna, bilo mene. To razjasnite, provježbate i sad stvarno znate. Da niste napisali domaću zadaću, ostali biste u uvjerenju da znate, a kada bi to znanje trebalo pokazati nastali bi problemi. Ako zadaću ne pokušate riješiti sami, kako ćete znati koje zadatke znate riješiti, a koje ne?

Znači, zadaća služi i tome da samo provjerimo svoje znanje i da možemo pitati ono što nam nije jasno. Što ako zadatke iz zadaće niste znali sami riješiti? Prvo pitajte učenike koji znaju. možda vam nešto samo malo nije jasno, pa će vam to prijatelj iz razreda objasniti i problem je riješen. Ako to “ne upali”, trebate pitati mene. Nemojte se bojati pitati jer ako nam se pitanja nagomilaju, nastaju problemi. Naš sat matematike uvijek počinje pitanjem “Što niste znali iz domaće zadaće?”. Uvijek ćemo naći vremena da nekoliko zadataka iz zadaće riješimo i razjasnimo sve nejasnoće. To neće moći biti cijela zadaća, ali ja ću se uvijek potruditi odgovoriti na sva vaša pitanja. Kad na satu objasnimo i riješimo zadatke koje niste znali, trebali biste tu zadaću kod kuće ponovo sami napisati. I dalje vrijedi pravilo “znam tek kad samostalno riješim zadatak”.

Sada kad smo naučili koja je svrha domaće zadaće iz matematike, možemo nešto reći o prepisivanju. Ako zadaću prepišete, jasno je da nijedan cilj koji ima zadaća niste ispunili. Niti ste uvježbali ono što znate, niti ste uvidjeli što ne znate i što biste na idućem satu trebali pitati. možda vam se čini da ste se prepisujući zadaću izvukli i prevarili me, ali zapravo ste prevarili same sebe. Niste izvježbali i naučili gradivo i kasnije će vam trebati puno više truda i vremena da te iste zadatke savladate. možda ih i nećete uspjeti naučiti, a posljedice će biti manje znanje i manja ocjena od one koju biste mogli imati da redovito radite.

Budete li se pridržavali ovakvog načina rada, redovito pisali zadaće, uvijek pitali ono što ne razumijete i kod kuće samostalno riješili ono što smo u školi pokazali, to će se sigurno vidjeti na vašem znanju i na vašim ocjenama. Kvalitetan rad ispunit će vas zadovoljstvom i vidjet ćete da matematika i nije takva strahota, kakvom je možda smatrate.“

Dodala bih i ovo: Učenici koji se nađu u situaciji da ne znaju niti započeti s pisanjem zadaće, trebali bi uvijek prvo provježbati primjere i zadatke koje smo radili na nastavi te naučiti značenje pojmova koji se u zadacima spominju. Teško je, gotovo nemoguće, riješiti zadatke iz zadaće ako ne znate o čemu se u njima radi. Usporedila bih to s učenjem jezika: možete li napisati 10 rečenica na francuskom jeziku ako niste naučili značenje i način pisanja određenog broja riječi?

Učenje pojmova, definicija i pravila izuzetno je važno za napredak u učenju matematike.  Moramo znati o čemu govorimo, o čemu učimo, a tek tada možemo rješavati zadatke iz zadaće kojima ćemo provjeriti koliko smo toga u mogućnosti samostalno riješiti.

Danas je dostupna i velika pomoć u učenju u obliku videolekcija uz koje učenici mogu ponoviti ili naučiti propušteno. Ali, i tu do izražaja dolazi samostalni rad učenika – to ne može učiniti nitko umjesto njega samoga.

Učitelj poučava, pomaže i usmjerava, ali učenik je taj koji treba preuzeti odgovornost za vlastito učenje.